Pregovori oko otvorenih graničnih pitanja s Hrvatskom traju od 2002. godine i otad je održano devet sastanaka. Na poslednjem su obe strane, kako je list Danas već pisao, ostale na svojim suprotstavljenim gledištima pre svega oko granice na Dunavu. Srbija smatra da bi granica na Dunavu trebalo da ide sredinom plovnog puta, a u skladu sa zakonom donetim 1945. godine kojim je utvrđeno da se granica između Republike Hrvatske i AP Vojvodine proteže sredinom Dunava od Mađarske do Iloka. Hrvatska smatra da granica na Dunavu treba da bude povučena u skladu sa katastrom iz XIX veka, iz perioda Austro-Ugarske, kada je sa obe strane reke bila ista država pa je katastarska linija prelazila čas na jednu čas na drugu stranu reke često prateći granice imanja pojedinih veleposednika. Hrvatska te katastre vodi i danas.

Srbija i Hrvatska spore se i oko Šarengradske ade, nenaseljenog ostrva koje se vodi u katastarskim knjigama obe države. Prema našim izvorima, na Šarengradskoj adi se nalaze privatna imanja i naših i hrvatskih građana, a deo ostrva je bio u vlasništvu Vojne ustanove „Karađorđevo“.

Mada povodom ovih nerešenih pitanja odavno nije bilo ozbiljnih incidenata između dve države, ni jedna od njih ne spori praktične probleme koje ona prave lokalnom stanovništvu. Pero Ćorić, generalni sekretar „Hrvatske stranke prave – Ante Starčević“ na HRT-u je tvrdio da, zbog slobodne propusnosti te granice lokalni stanovnici u svojim dvorištima i vinogradima zatiču izbeglice sa Bliskog istoka, pa, prema njegovoj tvrdnji, i u većem broju.