Svet

Hoće li Kameron izgubiti Britaniju?

Autor: Mark Leonard

Evropsko pitanje je smrt za britansku politiku – deli partije, iznuruje vlade i uništava karijere. Ali nikada ranije ulozi u vezi s njim nisu bili toliko veliki. Odluka premijera Dejvida Kamerona da se održi referendum – možda već u junu – o ostanku Ujedinjenog Kraljevstva u Evropskoj uniji može da sruši njegovu vladu, uništi njegovu političku partiju, i doslovno raskomada zemlju.

Kameron čini sve što je u njegovoj moći da pregovorima dođe do novih uslova za članstvo kako bi ubedio birače da se odluče za ostanak u EU. Ali, kao što se zna, referendumi su nepredvidljivi. I nema razloga smatrati da oluje populizma koje duvaju širom kontinenta neće stići u UK.

Odluka o napuštanju EU na britansku ekonomiju bi udarila kao malj i znatno bi umanjila njen međunarodni ugled. Što je još gore, ona može dovesti do raspuštanja UK. Škotska narodna partija zapretila je da će održati još jedan referendum o nezavisnosti ako britanski birači odluče da se napusti EU. To će, objašnjavaju lideri SNP, dozvoliti nezavisnoj Škotskoj da ostane deo Evrope, čak i ako Engleska, Vels i Severna Irska odluče drugačije.

Ako se to dogodi, iščlanjenje UK će Kamerona učiniti najgorim premijerom u britanskoj istoriji. To može izgledati preterano, s obzirom na to da se ta titula obično povezuje s Nevilom Čemberlenom, koji je, kao što se dobro zna, pokušao da udovolji Adolfu Hitleru. Ali iako su ulozi svakako bili veći u Čemberlenovom slučaju, njegova politika je bar mogla biti preokrenuta pre nego što uništi zemlju (što je Vinston Čerčil i uradio). Ako Kameron izgubi i referendum o EU i o Škotskoj, njegovi naslednici više neće moći da povežu UK i EU.

Dok se Kameron bori da spasi svoju partiju i svoju zemlju, odjekuju reči Oskara Vajlda: „Svaki čovek ubija ono što voli“. Nevolja premijera sastoji se u tome što njegova politička snaga zavisi od njegove sposobnosti da pod kišobran Konzervativne partije stavi svoje nemirne partnere, bučne nacionaliste i fundamentaliste slobodnog tržišta; ali evropsko pitanje gura u rovove jedne naspram drugih.

Za kapital i krupan biznis članstvo u EU je ekonomski imperativ, koji daje pristup do 500 miliona potrošača i rezerve jeftine i kvalifikovane radne snage. Za nacionaliste je pretnja koja potkopava britansku suverenost i kontrolu nad granicama. Kameronov poziv na referendum, a obećao je to još dok je bio u opoziciji, bio je pokušaj da se udovolji obema stranama, dozvoljavajući svakoj da se drži svojih principa i obećavajući da je konačna odluka na biračima. Problem je nastao kada je izabran za premijera i bio primoran da odabere stranu.

Srećom po Kamerona, mnogo toga ide njemu u korist. Činjenice su jasne: članstvo u EU dobre su za ekonomiju UK, bezbednost i međunarodni ugled. A šire gledano, biznis zajednica, sindikati, parlament, mediji, pa i veći deo britanske javnosti podržavaju ostanak u EU. Istovremeno, protivnici članstva tek treba da objasne uverljivu alternativu.

Dalje, Kameron ima impresivan bilans u prevazilaženju očekivanja. Tek poneko je predvideo da će on preuzeti rukovođenje partijom kada je pokrenuo kampanju za to 2005. Kada su konzervativci došli na vlast 2010, mnogi su sumnjali da će pregurati čitav mandat kao premijer. A čak ni Kameron nije očekivao da će na izborima prošle godine dobiti apsolutnu većinu.

Međutim, nema jamstva da će se njegove pobede nastaviti. Vesti iz Evrope su neumoljivo loše i mogu presudno uticati na ishod referenduma. Izbeglička kriza, teroristički napadi i dugotrajne posledice globalne ekonomske krize pothranjuju proključala urođenička osećanja.

Brige zbog migracije i slika podeljene, disfunkcionalne Evrope donela je korist ksenofobima i ekstremistima širom kontinenta. A teroristički napadi, samom svojom prirodom, za cilj imaju da isprovociraju iracionalno nazadovanje (kao što je pokazao nedavni referendum u Danskoj gde su birači neočekivano glasali protiv izmena nekih izuzeća svoje zemlje od pojedinih propisa EU iz domena unutrašnjih poslova).

Kameronovi saveznici kažu da on funkcioniše na dva načina – samozadovoljstvom ili panikom. Za sada mirno prima izazove u vezi s referendumom. Ali to će se verovatno promeniti kako se glasanje približava i raste rizik da će biti upamćen kao lider koji je, da parafraziramo Čerčila, imao da bira između partije i zemlje, odabrao partiju i na kraju izgubio obe.

Autor je direktor Evropskog saveta za spoljne odnose

Copyright: Project Syndicate/European Council on Foreign Relations, 2016.

www.project-syndicate.org

Link Izvora

Klikni za komentar

Odgovori

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Na Vrh