Svet

Ko je bolji Karamarku: Milanović ili Komadina

Ovog vikenda odluka o političkoj sudbini bivšeg hrvatskog premijera

* Milanović je pomalo dosadio zbog svog stila i prekomernog verbalnog granatiranja, svoje svadljive prirode škorpionske, kaže za Danas Anđelko Milardović, direktor Instituta za evropske i globalizacijske studije

Autor: Ruža Ćirković

Zagreb – Hrvatski mediji su potpuno obuzeti presudom Vojislavu Šešelju pa su šturi i komentari izbora u odnedavno opozicionoj Socijaldemokratskoj partiji Hrvatske koji će se održati ovog vikenda i na kojima će se možda odlučiti politička sudbina i te stranke, a svakako njenog sadašnjeg predsednika i donedavnog hrvatskog premijera Zorana Milanovića.

Za razliku od svog glavnog konkurenta na hrvatskoj političkoj sceni Tomislava Karamarka i uprkos ocenama da je stranačku mašineriju ustrojio sebi na ruku, Milanović će na današnjim stranačkim izborima imati konkurenciju u borbi za vodeće mesto među hrvatskim socijaldemokratama – za to se mesto sa lepim izgledima kandidovao i Zlatko Komadina, dosadašnji potpredsednik SDP-a

„Na startu su unutarstranački izbori u SDP-u pozitivna priča jer se poštuje princip kompetencije, dakle ti će izbori biti kompetitivni za razliku od HDZ, gde će biti samo jedan kandidat (17. aprila – R. Ć). Tu se poštuje načelo unutarstranačke demokratije jer ne možete iz nedemokratskih stranaka dobiti demokratski sistem u društvu, to je ludilo. Kad imate jednog kandidata, onda su to nekompetitivni izbori karakteristični za autoritarne režime, autoritarne grupe ili totalitarne, sasvim svejedno sa malim razlikama“, komentariše za Danas Anđelko Milardović, direktor Instituta za evropske i globalizacijske studije.

Milardović, koji nije blizak SDP-u, smatra da bi bilo dobro da na vrhu te stranke dođe do smene. „Deo ljudi smatra da je Milanović preterao, da je krut, da je odavno odstupio od socijaldemokratske forme i politike, dočim Komadina zagovara povratak socijaldemokraciji. Jedan deo hrvatske levice se nema gde artikulirati, tako da mi se čini da polako staje na stranu Komadininih pristaša zato što Komadina najavljuje zaokret prema čistom socijaldemokratskom programu ukoliko je on uopšte moguć u vremenu globalizacije i promene globalne paradigme. To je, dakle, mamac“, kaže Milardović.

Mada smatra da bi promene u SDP bile dobre, Milardović ne bi mogao da tvrdi da je baš Komadina po formatu prava osoba da te promene izvede. „Međutim, Milanović je pomalo dosadio zbog svog stila i prekomernog verbalnog granatiranja, svoje svadljive prirode škorpionske, ja ga razumem, ja sam isto škorpion, ali u politici vrede nekakva druga pravila. On se posvađao i sa svojima unutar stranke, podelio stranku, dok je bio premijer svađao se sa svima okolo. Možda bi čak Milanović više odgovarao HDZ-u kao konkurencija“, misli Milardović.

Sa time se ne slaže sam Milanović. On smatra da je sadašnjem stanju hrvatske politike, koje on ocenjuje najcrnjim rečima, upravo potreban on, takav, srčan, borben i – svadljiv. S obzirom da je svoju parlamentarnu predizbornu kampanju vodio pod rizičnim motom „ili oni ili mi“, nije elaborirano u kolikoj je meri tim pristupom opravdao sadašnju totalnu političku čistku u hrvatskom društvu koja traje pod neizrečenim motom „samo mi“.

Unutarstanačka predizborna kampanja u SDP povremeno je poprimala oblike najcrnjeg obračuna u kome su, obilato se koristeći društvenim mrežama, prednjačile pristalice Milanovića. On se u četvrtak izvinio „ako je bilo povišenih i krivih tonova sa moje strane, ali samo sa moje strane, jer za sebe odgovaram“ i dodao da nije bilo zle namere, ali ni tom prilikom nije propustio da izokola prebaci svome konkurentu na nedostatku srčanosti i borbenosti: „Oni koji se politikom bave bez srca, bez ljubavi i strasti ne mogu reći ništa krivo“. A SDP, između ostalog, mora pobediti u Zagrebu „a to se ne može ako nismo samosvjesni, neovisni, nepopustljivi i katkad bezobrazni“.

Na mestu hrvatskog premijera Zoran Milanović se lično istinski zalagao za tolerantno društvo ali je Hrvatska za njegovo vreme otišla u suprotnom pravcu, tek tokom poslednje godine mandata njegova je vlada postigla neke ekonomske uspehe, a na izborima neočekivano dobar rezultat, ali je njegova stranka otišla u opoziciju.

Njegov konkurent Komadina je od 2001. godine stalno biran za župana Primorsko-goranske županije. Ali važnije je da je godinama na čelu takozvane riječke frakcije u SDP, pa tako konstantni unutarstranački oponent Milanoviću. Riječku frakciju čini i gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel, koji je na tu funkciju biran od 2000. godine, pa se na njoj i sada nalazi. Tako da Komadina i Obersnel, nezavisno od toga ko je u proteklih 15 godina vladao Hrvatskom, vladaju Rijekom i Istrom. U velikom sukobu između Milanovića i takođe svojevremeno veoma popularnog hrvatskog ministra finansija Slavka Linića, riječka frakcija je držala stranu Liniću, a Komadina je glasao protiv njegovog izbacivanja iz stranke i tom prilikom juna 2014. godine otvoreno najavio da će na sledećim stranačkim izborima kandidovati za šefa stranke. I jeste.

Link Izvora

Klikni za komentar

Odgovori

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Na Vrh