Gradovi

Leoni – tužan pogled iz hale! Dobili 19,25 miliona evra iz srpskog budžeta a ponašaju se kao goniči robova!

Fabrika „Leoni“ se bavi proizvodnjom automobilskih kablova za vozila „jaguar“ i „landrover“.

Fabrika u Doljevcu kod Niša ima površinu od 25.000 metara kvadratnih, vrednost investicije je veća od 21 milion evra, a Srbija je dala podsticaj od 10,5 miliona evra, odnosno 7.000 evra po radniku. Gradnja fabrike počela je u avgustu 2013. godine, a u aprilu 2014. i probna proizvodnja.

„Leoni“ je u Srbiji prisutan od 2009. godine i bio je, uz Drekslmajer među prvim investicijama velikih nemačkih firmi iz automobilske industrije. Ta fabrika trenutno u Srbiji ima tri proizvodna pogona, od kojih su dva u Prokuplju i jedan u Doljevcu kod Niša.

 Srbija je dala podsticaje toj kompaniji u ukupnom iznosu od 19,25 miliona evra.

Opština Doljevac obezbedila je zemljište u blizini sela Malošište bez naknade.

A kako se fabrika “Leoni“ odnosi prema svojim radnicima, državi koja joj je iako siromašna dala ogromnu sumu evra, saznali smo od naše čitateljke koja nam je uputila pismo čiju sadržinu Vam prenosimo u celosti.

“Ovim putem zelim da skrenem pažnju na nevidjene torture koju preživljavaju zaposleni u Leoniju, te Vas molim da  objavite u celosti.

Naime, obraćam se kao roditelj zaposlene mlade osobe, koji ne moze da ostane ravnodusan na sve sto se dešava u toj nazovi inostranoj kompaniji.

Naravno, da napomenem, da ovaj posao nije njen izbor, vec je tamo zbog nemogućnosti da pronadje posao u svojoj struci.

Zaposleni iz straha od gubitka posla, jer su i do njega došli na jedvite jade, trpe svakojake psihičke torture i ćute, ali ovome se mora stati na put.

Od njih se zahteva nemoguće, postavljaju se targeti i uslovi koji su nedostižni, izlozeni su pritisku da se ubrzaju, da mora da se postigne cilj i po cenu padanja u nesvest.

Osim polusatne pauze, preostalih 7 ½ sati se intenzivno fizički radi, bez mogucnosti za pauzom za toalet, koju morate da izmolite i koja često zavisi od dobre volje nadredjenih.

Nadredjeni su posebna prica- drski, bezobrazni, bezosećajni pravi goniči robova.

Ljudi se po izlasku iz treće smene angažuju da dodju u drugu, što, ako se oduzme vreme za prevoz sa odlaska i dolazak na posao, predstavlja pauzu od 5 sati.

U toku jedne noćne smene došlo je do 4 slučaja kolabiranja  pri čemu je svaki put intervenisala Hitna pomoc, gde je nakon zadnjeg, doktorka pozvala Inspekciju rada.

Veliki broj njih je završio na bolovanju, što je posebna prica, jer su revnosni rukovodioci odmah organizovali kontrole i kućne komisijske posete kako bi se lično uverili da  je neko zaista nesposoban za rad!

Napominjem da je lični dohodak  formiran na bazi radnog sata od 120 RSD ( bez bonusa za efikasnost/prisutnost, koji iznose po 1.000)

O svemu ovome se u javnosti ćuti, zaposleni uplašeni i zastrašeni samo medju sobom komentarišu I ništa ne smeju da preduzmu, a ovde ima i te kako materijala za mobing i kršenje prava na osnnovu Zakona o radu.

Molim Vas da pokrenete ovu temu, da pozovete relevantne ljude iz nadležnih institucija koji će pozvati na odgovornost I pružiti zaštitu zaposlenih , kako bi zajedničkim snagama stali na put maltretiranjima i torturama koju preživljavaju zaposleni o Leoniju.

Pomozimo im da svoj licni dohodak od 20.-tak hiljada zarade dostojanstveno, bez stresova i ponižavanja !

Hvala unapred,

Srdacan pozdrav“.

(Ime i prezime autora pisma redakciji iz razumljivih razloga nećemo objaviti)

Tužna priča kojom moraju da se bave nadležni, pre svega inspekcijski organi.

A ne možemo se oteti utisku da Niš više nikako ne možemo nazvati gradom elektronike već gradom motača kablova!

Lj.P.

 

 

11 Komentari

11 Comments

Odgovori

Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Na Vrh