Naši tekstovi o dešavanjima i položaju radnika u kompaniji Leoni izazvali su prethodnih dana veliku pažnju radnika ali i kompletne javnosti.
Stigao nam je veliki broj mejlova sa pritužbama radnika.
Čini nam se da jedno pismo koje smo dobili dobro odslikava stanje i upotpunjuje sliku o položaju radnika.
Leoni nije usamljen slučaj jer je slična situacija i u drugim kompanijama u zemlji koja poziva strane investitore nudeći subvencije i jeftinu radnu snagu.
Zato verovatno nikoga nije iznenadio podatak da je u Srbiji minimalac najniži na svetu.
Prenosimo pismo još jednog našeg čitaoca i radnika Leonija. Pismo prenosimo u celosti:
“Ono što se događa u Leoniju je tačno.
Organizacija, disciplina, planiranje je nula u odnosu na Yuru, ali ni u Yuri nije nešto bolje.
Sistemska organizacija je na mnogo niskom nivou; liderske i šefovske pozicije drže ljudi koji nemaju niti iskustva, niti obrazovanja, a ni znanja iz te oblasti.
Najgore od svega je što se proizvodi škart, a glavni proizvod je toliko nekvalitetan da će fabrika raditi još eventualno godinu-dve ukoliko se nešto ne promeni.
Radnici na žalost nemaju adekvatnu obuku za radna mesta
Razlog tome je što se na trenerskim mestima nalaze ljudi koji su na osnovu teorijskog testa izabrani, a praktično znanje – nula.
Trening centar koji je najveći u svetu – nema svrhu, jer je namenjen da za osam dana slomi čoveka koji će posle biti zombi na radnom mestu.
Način proizvodnje koji je trebao biti primenjen u Leoniju u Malošištu – nije primenjen od otvaranja te fabrike.
Razlog je što Proizvodni inženjering koji je zadužen za projektovanje kablova zajedno sa Dizajnerima, ne može da ‘ubode’ pravi dizajn za kabli.
Ima ih samo četrdesetak u tom odeljenju, sa malo radnog iskustva ili bez njega.
Sečenje i Predpriprema zbog loše optimizacije i lošeg proizvodnog plana, za mesec dana napravi od 5 do 7 puta više škarta nego što se to učini u Yuri.
Logistika, Nabavka, Export-Import, Finansije (neki od ovih su smešteni u Prokuplju), ne znaju gde se nalaze, a ne znaju ni gde im se nalaze materijali, oprema i sve ono što je kupljeno, i to pre više meseci.
Tehnički servis i Procesni Inženjeri su statisti u svemu ovome. Pokušavaju nešto da promene, doduše bezuspešno, jer previše je onih koji kola vuku u drugom smeru.
Sve u svemu, radnici su ponajmanje krivi, ali među njima se nalaze oni koji nisu trebali ni da se zaposle u ovoj fabrici, a zapošljeni su.
Razlog je loš odabir kandidata od strane HR-a, loša testiranja, previše veze i vezica…
Radnici su tu da rade i da zarade svoju platu pošteno, ali ako ne znaju da rade svoj posao zbog loše obuke na radnom mestu, onda je i proizvodenea količina manja i prodaja je manja.
Samim tim se primenjuje nepopularna mera povećanja radnog vremena kao bi se postigla količina koja je potrebna
A ništa se neće preduzeti da se pronađu mere poboljšanja radnih uslova, povećanja plate, dodatne i adekvatne obuke za svako pojedinačno radno mesto u fabrici itd.
Jer ovo je SRBIJA ljudi, zemlja blagostanja za svakog stranog investitora, a grob za siromaha radnika!“
U drugom pismu od našeg čitaoca koji nema mnogo razumevanja za probleme radnika Leonija dobili smo predstavljen zakonski okvir za položaj radnika koji je znatno otežan izmenama Zakona o radu.
Prenosimo vam i taj mail u celini:
“Ne znam sta je tu sporno ( u Leoniju), jer je takvo radno vreme, kao i broj i vreme pauza definisano (i dozvoljeno) zakonom o radu. U firmi u kojoj ja radim, cesto posezemo za duzim radom od 40 sati nedeljno – kada je potrebno ispostovati ugovorene obaveze – ali se gotovo niko i ne buni …
Član 57
Poslodavac može da izvrši preraspodelu radnog vremena kada to zahteva priroda delatnosti, organizacija rada, bolje korišćenje sredstava rada, racionalnije korišćenje radnog vremena i izvršenje određenog posla u utvrđenim rokovima.
Preraspodela radnog vremena vrši se tako da ukupno radno vreme zaposlenog u periodu od šest meseci u toku kalendarske godine u proseku ne bude duže od ugovorenog radnog vremena zaposlenog.
Kolektivnim ugovorom može da se utvrdi da se preraspodela radnog vremena ne vezuje za kalendarsku godinu, odnosno da može trajati i duže od šest meseci, a najduže devet meseci.
Zaposlenom koji se saglasio da u preraspodeli radnog vremena radi u proseku duže od vremena utvrđenog u st. 2. i 3. ovog člana časovi rada duži od prosečnog radnog vremena obračunavaju se i isplaćuju kao prekovremeni rad.
U slučaju preraspodele radnog vremena, radno vreme ne može da traje duže od 60 časova nedeljno.
Član 64
Zaposleni koji radi najmanje šest časova dnevno ima pravo na odmor u toku dnevnog rada u trajanju od najmanje 30 minuta.
Zaposleni koji radi duže od četiri, a kraće od šest časova dnevno ima pravo na odmor u toku rada u trajanju od najmanje 15 minuta.
Zaposleni koji radi duže od 10 časova dnevno, ima pravo na odmor u toku rada u trajanju od najmanje 45 minuta.
Odmor u toku dnevnog rada ne može da se koristi na početku i na kraju radnog vremena.
Vreme odmora iz st. 1-3. ovog člana uračunava se u radno vreme.
itd …“
Da podsetimo, fabrika „Leoni“ se bavi proizvodnjom automobilskih kablova za vozila „jaguar“ i „landrover“.
Fabrika u Doljevcu kod Niša ima površinu od 25.000 metara kvadratnih, vrednost investicije je veća od 21 milion evra, a Srbija je dala podsticaj od 10,5 miliona evra, odnosno 7.000 evra po radniku.
Gradnja fabrike počela je u avgustu 2013. godine, a u aprilu 2014. i probna proizvodnja.
„Leoni“ je u Srbiji prisutan od 2009. godine i bio je, uz Drekslmajer među prvim investicijama velikih nemačkih firmi iz automobilske industrije. Ta fabrika trenutno u Srbiji ima tri proizvodna pogona, od kojih su dva u Prokuplju i jedan u Doljevcu kod Niša.
Srbija je dala podsticaje toj kompaniji u ukupnom iznosu od 19,25 miliona evra.
Opština Doljevac obezbedila je zemljište u blizini sela Malošište bez naknade.