Zabava

M.I.A o spotu za „Borders“ i zašto joj prete tužbom zbog fudbalskog dresa

Sve fotografije iz spota za Borders

Video spot za Borders je grandiozan vizuelni spektakl. Premijerno je prikazan u novembru, i spot koji je M.I.A. sama režirala prikazuje slike humanitarne krize – kada ljudi iz zemalja u razvoju iz celog sveta beže od opasnosti u svojim domovinama, u potrazi za bezbednošću i skloništem, često samo sa odećom koja je na sebi, mobilnim telefonom i nadom da će njihov brod stići na odredište.

U spotu su nam prikazani razni oblici migracije – prelazak pustinje, penjanje preko bodljikave žive, plovidba preko dubokog mora. Ne samo da je pesma kao takva inovativni politički iskaz o nedaćama u svetlu tekuće i pritiskajuće krize, već je i spot znak njene solidarnosti – M.I.A. je i sama izbeglica, jer je sa devet godina došla sa Šri Lanke u London – sa građanima sveta. Ili mi to barem tako tumačimo.

Pročitajte i: M.I.A. preispituje izbegličku krizu u novom spotu „Borders“

M.I.A. je objavila da joj francuski fudbalski klub Pari Sen Žermen – u pismu od 21. decembra 2015 – preti tužbom zbog prepravljenog dresa koji nosi u spotu, na kojem je slogan spoznora kluba PSŽ, Fly Emirates prepravljen u Fly Pirates. Između ostalog, u ovom pismu na četiri strane piše i sledeće: „Neregularno ste iskoristili našu popularnost i ugled da biste uvećali privlačnost svoje umetnice i posledično tome i profit svoje kompanije“. Pismo koje je klub poslao Miji u celini (preko njenog Tvitera) možete da pročitate ovde.

Razvoj događa je iznenadio većinu ljudi. Kako mogu da traže od M.I.A. da ukloni video u kojem podcrtava i humanizuje izbegličku krizu, samo zbog falsifikata njihovog dresa koji se pojavljuje u njemu? Zar nemaju pametnija posla sa tužbama? Pozvali smo M.I.A (kojoj sudski procesi nisu strani, pošto se četiri godine potucala po sudovima sa NFL-om zbog čuvenog pokazivanja srednjeg prsta na Super Boulu) da proćaskamo o njenim trenutnim teškoćama, novom albumu i značenjima i idejama u spotu za Borders.

Noisey: I tako, sva ova gužva oko jednog dresa. Da li sam u pravu kada mislim da si jednostavno kupila PSŽ-ov dres na pijaci u Kataru?

M.I.A.: Da, ali sam ga prepravila u Fly Pirates. Ja sam stavila „P“. Uzela sam zvanični na kome piše Fly Emirates, ali mogla sam da kupim i Arsenalov ili Realov dres. Dres bilo kog kluba koji oni sponzorišu. Ali namerno sam uzela dres kluba iz Pariza, zato što imam prijatelje u Parizu, i pomislila sam da bi to bio dobar način da to povežem. Stvarno nisam mislila da ću se uvaliti u nevolju zbog toga što sam ga prepravila u Fly Pirates.

Da li te je neko upozorio da bi moglo da dođe do ovakve rekacije?

Svesno sam snimila spot, zato što je bilo zaista teško otići tamo, verovati u ovaj projekat i snimiti ovaj spot, znajući da je na ivici; moglo da je se završi i ovako i onako. Ljudi su od mene verovatno očekivali da snimim spot o somalijskim gusarima koji trče unaokolo naoružani. Mnogo ljudi me je zvalo dok sam snimala u Indiji: kreativni ljudi, reditelji, časopisi i ostali, ali stvarno sam se osamila da bih ga snimila. Nisam nikome pokazivala radne verzije. Mnogi ljudi su mi dizali pritisak, govoreći, „O, šta ćeš da uradiš, da snimiš spot sa izgladnelim Afrikancima, u fazonu ‘Ja sam izbeglica, UN, molim vas spasite me'“?

Zato sam svesno donela odluku da napravim razliku između onoga što je kul i onoga što nije: naoružati te ljude koji onda postanu gusari, i razdvojiti ih od miroljubivih nenaoružanih ljudskih bića, kao što su migranti i izbeglice. Ceo projekat i video služe da definišu razliku između te dve stvari. Kada sam obukla taj dres, želela sam da kažem da sam u stanju da snimim ‘kul’ spot o piratima i da to može svima da bude okej. Ali odlučila sam da time kažem nešto što mora da se kaže, a to je da ti ljudi nisu takvi. Oni nisu nasilni, naoružani i besni ljudi. Bilo je zaista važno to sasvim jasno reći, i zbog toga je taj spot snimljen.

Ta separacija se u spotu može videti. On daje ljudski lik problemu koji je svakodnevno demonizovan, naročito u štampi u Velikoj Britaniji.

Nisam želela da budem osoba koja će ih trpati u isti koš sa ljudima koji predstavljaju pretnju. U tome je bio problem. Stalno viđamo kako ljudi izjednačavaju te dve stvari – žene, decu i ljude u pravoj oskudici, sa militantnim grupama i piratima. Tako da je ta majica bila poruka za sve moje prijatelje koji su bili u fazonu, „Zašto ne snimiš kul video sa somalijskim gusarima?“ To nije ono što nam je sada potrebno. Ali uvrnuto je što sam sada upala u nevolju zbog jednog dresa. Što se mene tiče, to je nešto realistično – migranti koji nose sportsku opremu. Šta treba da rade? Da precrtaju natpis? Ako je tako, onda moraju da skinu prenose svojih utakmica sa kablovskih televizija, i prestanu da ih emituju u tim zemljama.

Neki članci o pismu koje si dobila, kao i naš, sugerišu da si možda namerno izabrala dres Pari Sen Žermena, zato što ga sponzorišu Katar i Ujedinjeni Arapski Emirati?

Ne, uopšte nije tako. Imala sam širu sliku u glavi, a to je da će se još mnogo više ljudi udaviti u moru ako nešto ne preduzmemo. Usred zime smo. Da, jedno je kada 1,200 ljudi pogine na stadionu u Kataru, ali sigurna sam da je dosad na moru poginulo 1,200 ljudi, i možemo nešto da preduzmemo tim povodom. To se dogodilo Tamilima kada su odlazili sa Šri Lanke 2009. i 2010, još uvek su u pritvoru, i mnogi su umrli na Božićnom ostrvu u pokušaju da stignu do Australije. Meni je to važnije.

Slažem se sa statusom koji si napisala na Instagramu, da izgleda kao da Pari Sen Žermen ne želi da na bilo koji način bude povezan sa izbegličkom krizom, iako su mnogi od njegovih fudbalera i sami druga generacija migranata.

Upravo tako! Imaju ljude iz Angole, sa Haitija i iz drugih mesta. Kako da ih ne povezuju sa činjenicom da su im igrači odatle?

I šta će sada da bude?

Ne znam. Meni je samo ekstremno arogantno to što pokušavaju da isteraju nešto ovakvo. Ne možeš da određuješ ko će da ga nosi, kako će da ga nosi, i kada će da nosi taj dres. Ako predstavljaš određenu grupu ljudi i snimaš film o japanskim samurajima, moraćeš da ih obučeš kao samuraje. A ako pričamo o migrantima, izbeglicama ili uopšte o ljudima koji žive u ratnom okruženju, nažalost, sportska oprema i fudbalski dresovi i trenerke su deo uniforme. Kako to da regulišeš? Naravno, ja ne mogu sebi da priuštim da idem na sud. Provela sam čitave četiri godine na sudu. Ako budem morala da provedem još godinu dana na sudu, neću znati šta da radim.

To je sigurno ludački iscrpljujuće.

Ludački je iscrpljujuće kada si samohrana majka i pokušavaš da praviš muziku i radiš nešto kreativno. Stvarno je teško tako trošiti vreme, naročito zbog toga što je nebitno. Radije bih vreme trošila na to da odem u Kale i napravim fudbalski klub od migranata i nateram PSŽ da ga finansira, ako mu je već toliko stalo, nego da se na sudu sporim oko nekakvog dresa.

Vidiš li moguće rešenje?

Mislim da i jedni i drugi moramo da kažemo: vama je stalo, meni je stalo, znaš? Jer ono što radimo je cenzurisanje krajnjeg proizvoda, koji je umetničko delo. Takođe mislim da je malo prekasno, to je već urađeno. Ne mislim da je spot dobio bilo kakav negativni publicitet – osim članka koji oni navode, a ko zna, možda su i naručili i platili taj članak – jer nisam videla nijedan negativan komentar o tom dresu.

Poslednjih dvadeset sati sam video da ljudi tvituju o tome dai oni žele da imaju takav dres.

Da, a i od svih slika koje sam videla na internetu, na Instagramu i na kadrovima iz spota, to je jedina koju pominju Francuzi. Uvek uzmu tu sliku kada žele da diskutuju o tome, bilo na blogovima, bilo na Instagramu. Toliko mnogo ljudi me je pitalo za taj dres, ali ja to nisam eksploatisala, nisam ga prodavala, nisam zaradila pare na njemu. Moj spot je na Eplu, tako da ne zarađujem pare na tome, ili bilo šta drugo. Platili su i ja sam im isporučila spot, i to je bilo to. Ako to donese neko dobro i uradi nešto pozitivno za ljude u nevolji, ja ću biti zadovoljna. Tako da mi je teško da se vraćam na to i da branim taj dres. Moram da smislim nešto pozitivno. Moram da razmotrim svoju ličnu situaciju, a to je da se sudim sa… ljudima. Još jednim ogromnim sportskim klubom. Stalno me ganjaju sportski klubovi! Ne znam šta ću da radim. Možda bi trebalo da se udam za fudbalera.



Osim dresa, spot za Borders je smeo iskaz u svetlu humanitarne krize koja je u toku. Da li ćeš i dalje govoriti o toj temi na svom narednom albumu, Mahtadata?

Sve se akumulira do određene tačke, i to će definitivno i dalje biti tema. Konceptualno, želimo da budemo širi od granica, bez obzira da li su geografske, psihološke, fizičke, emotivne, ili kakve god, i da samo teramo dalje. Zanimljivo je objavljivati stvari i videti odakle će da te napadnu, i definitivno nisam mogla da predvidim ko će to u ovom slučaju da bude.

Malo ranije si pomenula da, „ljudi misle da će M.I.A. da snimi kul video sa piratima, ili čime god“, ali onda si iskoristila priliku da istakneš ozbiljno, a ne stilsko pitanje. Da li misliš da se drugi umetnici plaše da se pozabave ozbiljnim temama kao što je imigracija, iz straha da će izgledati kao da prisvajaju nešto što je izuzetno ozbiljno?

Mislim da se mnogi plaše da ne budu dosadni. Mnogi ljudi ne žele da razgovaraju o tom pitanju zato što nije seksi. Da imam spot u kome sam veći deo vremena gola ili oskudno odevena, a onda obučem dres PSŽ-a, sigurna sam da bi bilo drugačije. Ali njegova tema nije baš seksi, već je strašna, pretpostavljam. ( Govori karikirano ) Nije seksi i strašno je, to nije kul – odvedite me sa ove teritorije!

Prošle godine si tvitovala o tome da si snimila jedan spot u Africi, a da ti onda nije bilo dozvoljeno da ga objaviš, zbog kulturološkog prisvajanja. Da li si to imala na umu kada si snimala Borders?

To mi je pomoglo. Onaj koji sam snimila i koji je zabranjen – i to na svim platformama – bio je za pesmu Platforms. Zapravo smo hteli da testiramo platforme. Snimili smo spot i svi su ga zabranili: Epl, Jutjub, Vivo, i svi ostali. Zato što je bio isuviše realističan. Sa Borders smo morali da balansiramo između realizma i fikcije.

Kako to misliš?

Na jugu Indije postoje 132 logora za tamilske izbeglice. Oni postoje sto godina. Ljudi u mom spotu, ta starosna grupa klinaca u logorima je, zapravo, druga generacija, oni su odrasli tamo – nisu oni došli čamcima, već njihovi roditelji. Eto koliko dugo su tamo. Ali i dalje imaju ograničenja: imaju policijski čas, moraju da imaju dnevnu propusnicu da bi izašli, da bi našli posao, ali nisu punopravni građani.

Bilo je veoma teško nagovoriti ih da učestvuju u spotu. Isprva sam želela da snimam tamo da bih omogućila tamilskim klincima da postanu nešto više i da daju svoj doprinos, i da čitavom svetu prenesu poruku o onome što se događa – i da to učine lično. Mislila sam da bi to bilo stvarno lepo. Ali imala sam toliko pravnih problema, nisam mogla da dođem do njih zbog zabrana koje nisam mogla da zaobiđem. Tog dana je takođe bio Dan nezavisnosti Indije, a Tamile sa Šri Lanke i dalje bije glas da su strašni. Kada sam snimala, bukvalno smo morali da odemo iz tamilske Nandu države i da snimamo u Pondičeriju, zato što su podigli nivo opasnosti od terorizma.

Na kraju smo angažovali prave klince s ulice. I dalje je bilo lepo reći, „Imam ove klince“. Ti klinci žive u straćarama, iz geta su, ili su radnička deca, i njima je bilo neverovatno da se predstavljaju kao deca kojoj je još gore nego njima, i neverovatno sam im zahvalna. To što su učinili je neverovatno.

Deluje mi očigledno da će neko poželeti da te ućutka, zato što govoriš stvari koje moraju da se kažu. Da li misliš da te velike firme – NFL, PSŽ, ili ko god – imaju poseban pik na tebe?

Ne znam. Neki ljudi na visokim položajima me mrze. Tu i tamo, osetim silu. Ali mislim da je tako zanimljivije, jer me stvarno nije briga za takve stvari. Volela bih da pametnije troše svoje pare. Koliko lošeg publiciteta imaju fudbaleri? Pogledaj samo u šta su sve umešani. Ludo je što traže nevolje sa mnom. To pismo je u fazonu, „Zašto nam ovo radi? Zašto nas dovlači ovamo“? Mislim, „’Alo, pogledaj ko ti igra u timu“! Prave ludačka sranja.

Nije samo to. Objaviš to pismo i, barem po meni, ispadaš negativac. To ih ne čini – u suštini, ispadaju bezveze.

To jeste bezveze. Naročito pošto sam prošla kroz isto sa još jednom sportskom ekipom koja je dvadeset puta veća od njih. Razumeš šta hoću da kažem? Čitav NFL. Ne samo jedan klub, ne samo „Divovi“. Ceo NFL se okomio na mene. I ja sam pobedila. Meni je sumanuto što su se okomili na mene zbog dresa. To mi čak nije ni najveća bitka ove godine.

Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i Instagramu

Link Izvora

Klikni za komentar

Odgovori

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Na Vrh