Gradovi

Matičević/Šandorov: O filmu o Divljanu

Beograd je početkom osamdesetih godina eksplodirao muzički zahvaljujući „Idolima“, „Električnom orgazmu“, ta ogromna količina pozitivne energije donela je nešto divno i fantastično, počinje priču Aleksandar Šandorov u pauzi snimanja filma „Nebeska tema“ Mladena Matičevća posvećenog Vladi Divljanu.

BEOGRAD – Beograd je početkom osamdesetih godina eksplodirao muzički zahvaljujući „Idolima“, „Električnom orgazmu“, ta ogromna količina pozitivne energije donela je nešto divno i fantastično, počinje priču Aleksandar Šandorov u pauzi snimanja filma „Nebeska tema“ Mladena Matičevća posvećenog Vladi Divljanu.

U studiju Aleksandra Protića sredinom aprila počela je prva faza rada na filmu koji će, kako je najavljeno, biti dostojan spomenik liku i delu jednog od najvećih umetnika bivše Jugoslavije, duhu Beograda, najvažnijem predstavniku „Novog talasa“, simbolu jednog lepšeg vremena i vrednosti na koje se zaboravlja.

„Novi talas se pojavio u sredini u kojoj se to nije očekivalo. Bila je to nova epoha, novi stil života, pojavila se sveža muzika, sveže ideje, spotovi koji su imali svetski odjek. Divno je bilo biti svedok svega toga“, rekao je Šandorov Tanjugu.

Blizak prijatelj i saradnik Vlade Divljana, podseća da je Divljan pratio sve novo što se dešalo u muzici i uvek bio „na pola koraka ili korak ispred“ mnogih svetskih zvezdi, „čovek koji je davao muziku i muzika je bila uvek deo njega“.

„Prožimala ga je, sve je prolazilo kroz njega i sve što je radio dolazilo je do ljudi, to je bio taj savršen krug, divna razmena energije koja je u njegovom slučaju bila fantastična i za sva vremena“, naglasio je Šandorov, dodavši da je Divljan ostavio na desetine melodičnih pesama koje su „išle direktno u srce“ i to ga je izdvajalo.

Reditelju Mladenu Matičeviću Vlada Divljan je jedna od najdražih i najznačajnijih figura u životu.

„U vreme kada sam ja odrastao pop i rok muzika su bile vrlo važne i mi smo se prepoznavali i formirali na osnovu toga ko koje ploče sluša i koje grupe voli, a Vlada Divljan je za mene bio naznačajniji predstavnik tog „Novog talasa“ i beogradske scene ili tog celog novog pokreta u rokenrolu koji je redefinisao sve, zvuk, izgled, ponašanje u odnosu na medije“, ispričao je Matičević u razgovoru za Tanjug.

On naglašava da je Divljan i u istorijskom smislu izuzetno važna ličnost.

„Mislim da je zapadna civilizacija od šezdesetih godina zapravo najviše formirana kroz pop kulturu. Na isti način na koji će ljudi i ovde i u inostranstvu reći da su ih formirali Dejvid Bouvi, „The Clash“ ili „Ramones“, ja mogu da kažem da je mene i moju generaciju formirao Vlada Divljan“, istakao je on.

Divljan je, prema rečima Matičević, doneo novi izgled, novu energiju, novo čitanje urbande popularne kulture 50-tih i 60-tih godina u Beogradu, doneo je dvadesetak pesama koje će biti evergrin, ali i jednu eleganciju u pojavi, fenomenalno sviranje gitare, uneo je u rokenrol manire koji mu vrlo često ne pripadaju, gospodstveno ponašanje.

„Postao je figura zbog koje smo bili ponosni da kažemo negde na moru da smo iz Beograda i prosto je bio najznačajniji predstavnik tog perioda i revolucionaran u svakom smislu“, dodao je on.

To vreme obeležili su i grupe „Električni orgazam“, „Disciplin A Kitsćme“, „Ekatarina Velika“, ali Divljan je, po mišljenju Matičevića, imao posebnu „vanvremensku eleganciju i gospodstvo“.

„Svi smo mu zavideli, bio je najtalentovaniji, najpametniji i najlepši i sve devojke su ga volele i strašno je svirao gitaru. Šta biste mogli više da očekujete od života?“, rekao je Matičević.

On se seća da je Beograd osamdesetih godina bio sivlji, „nije bilo šarenog svetla, ni milion mesta na koja ste mogli da izađete, ali je duhovno svetleo“.

„Upravo ti ljudi i ta generacija svima nama je otvorila vrata u svet umetnosti, rokenrola tako da je paradoksalno da je u tom sivilu svetlelo zapravo jako svetlo, a to su bili svi ti rok muzičari i postojala je snažna energija da mi pripadamo nečemu, da verujemo u nešto, da je to naš glas, naša pobuna“, naglasio je Matičević, dodavši da on i dalje živi „u vreme kada su živeli „Idoli“.

Šandorov se priseća da osamdesetih godina niko nije napravio veliku karijeru i stekao veliki novac po svetskim merilima, ali i da to nikome zapravo nije bilo bitno.

„Svirki je bilo puno, sviralo se u punim salama i na mnogo mesta, a danas čini mi se da je globalno muzika otišla u vrlo svedeni, minimalistički, primitivan izraz koji je postao strašno popularan“, primetio je Šandorov.

Priznaje da ne prati mnogo svetsku scenu, ali primećuje da je ono što na „Jutjubu“ pređe milijardu pregleda „dno dna“, da tu od muzike nema ništa.

„Ljudi koji fantastično pevaju, uslovljeni su da obrću novac, pa je tako Kristina Agilera primorana da peva gluposti da bi zaradila producentskim kućama veliki novac. Novac guši sve kvalitetno i ono što umetnost treba da bude. Novac je u svim segmentima umetnosti postao merilo uspeha. Ovo vreme je donelo grubu materijalizaciju svega“, konstatovao je Šandorov.

On ističe da će film „Nebeska tema“ pokazati „novim klincima“ koliko je Divljan bio divan čovek, „čovek koji je ovaj grad učinio boljim i mnoge ljude učinio srećnijim“.

Matičević se nadovezuje da će se u filmu videti kako se sviralo nekad i kako se danas, na nov način, sviraju te iste pesme.

„Možda će to nekom klincu otvoriti vrata ka svetu koji je potpuno caroban, jer ljudi koji ne poznaju tu muziku su ljudi kojima je jedan spektar nečega oduzet i ovaj film će to pokušati da vrati“, poručio je Matičević.

Link Izvora

Klikni za komentar

Odgovori

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Na Vrh