Južna Srbija

Mnogi hladnjačari prekinuli otkup kupina, najkvalitetniji rod propada na njivama

 

Proizvodjači kupina ogorčeni su ponašanjem hladnjačara i države.

Naime, u jeku berbe u Rasinskom okrugu mnogi hladnjačari prekinuli su otkup bez ikakvog objašnjenja.

Poljoprivrednici smatraju da je razlog dodatno smanjivanje i onako niske cene kupina.

kupine

Voće koje se u marketima u zemlji i u inostranstvu prodaje po izuzetno  visokim cenama, proizvodjačima je na početku berbe plaćano 60 dinara, a sada je cena svega 15 – 20 dinara.

Kada na tu cenu uračunate troškove prevoza i berača koji idu na račun poljoprivrednika, jasno je da se njima ne isplati berba i da će većina roda ostati i propasti  na njivama.

Ove godine rod kupine je odličan a neverovatno i cinično zvuči primedba hladnjačara poljoprivrednicima da ne žele da je otkupe zato što je plod “suviše krupan“.

Kupina je izuzetno zahtevna biljka za čije je gajenje neophodno i navodnjavanje, pa su poljoprivrednici morali da ulože znatna sredstva i rad u proizvodnju.

kupine čačanka

Prošle godine cena kupine bila je oko 120 dinara.

Mnogi poljoprivrednici rešili su da ne poklone svoju muku hladnjačarima tako da tone najkvalitetnijeg ploda propada na njivama.

Najteža situacija je u potkopaoničkom kraju gde mnoge porodice žive od ovog voća a ostaće bez prihoda od koga žive čitave godine.

Ministarstvo poljoprivrede i država za sada ćute i ne mešaju se u odnos hladnjačara i poljoprivrednika.

U Srbiji kupina je zasađena na oko 5.000 hektara, a prinos po hektaru u optimalnim uslovima može biti i do 6.000 kilograma.

Situacija sa kupinama, ali i poslednjih nekoliko godina sa višnjama, šljivama, jabukama i mnogim drugim kulturama ukazuje na neophodnost formiranja garantovane cene od strane države kako bi poljoprivrednici mogli unapred da planiraju svoju proizvodnju.

Rešenje bi, smatraju poljoprivrednici, bilo formiranje fonda iz koga bi država u ovakvim situacijama pomogla opstanak poljoprivrednika.

kupine biljke

Oni poručuju da kada država može da daje milione evra Leoniju, Juri, Benetonu i ostalim multinacionalnim kompanijama red bi da investira neku crkavicu i u one koji je hrane i brane, srpske poljoprivrednike.

Rešenje bi država mogla da obezbedi i finansiranjem izgradnje preradjivačkih kapaciteta jer se od kupine mogu proizvesti najkvalitetnija vina, slatka, sokovi …

Za to je neophodno da država strateški pomaže Vino Župu i slična domaća preduzeća umesto multinacionalnih kompanija koje su došle u Srbiju zbog jeftine radne snage a kojima država obilato pomaže.

Ipak, imajući u vidu da država često nije u stanju da obezbedi ni protivgradne rakete i da prirodne nepogode unište ponekad i po 100% poljoprivrednih proizvoda teško je očekivati mnogo više i u ovoj situaciji.

Neoliberalizam u poljoprivredi očigledno skupa košta srpskog seljaka …

NOVOSTIDANA.RS

M. P.

2 Komentari

2 Comments

Odgovori

Одустани од одговора

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Na Vrh