Zabava

Mormonsko groblje beba rođenih iz incesta

Ilustracija: Eleanor Doughty

Unutar poligamnog kulta poznatog kao Fundamentalna crkva Isusa Hrista svetaca poslednjih dana, brak između rođaka je poželjan metod očuvanja određenih loza. Godine razmnožavanja sa bliskim srodnicima dovode do beba sa ozbiljnim urođenim defektima, od kojih mali broj poživi više od godinu-dve.

„Tek kad sam napustila FLDS i odselila se, shvatila sam da je broj sahrana kojima sam u detinjstvu prisustvovala bio neuobičajeno visok,“ kaže Alisa Bistlajn preko telefona. „Ljudi u spoljnom svetu mnogo ređe umiru, i to tek kad baš ostare.“

Fundamentalna crkva Isusa Hrista svetaca poslednjih dana (FLDS) je poligamna sekta čiji sledbenici žive na granici Jute i Arizone; bratski gradovi Hildejl u Juti i Kolorado Siti u Arizoni zajedno su poznati kao Šort Krik. FLDS se kao verska zajednica osamostalila 1890., kada je osnovna mormonska crkva (LDS) odbacila običaj mnogoženstva. Članovi FLDS veruju da su jedini pravi sledbenici učenja proroka Džozefa Smita. Mormoni, sa druge strane, uredno odbacuju FLDS „mnogožence“ i ne smatraju ih pripadnicima iste veroispovesti.

Voren Džefs, tada predsednik i prorok FLDS, je 2006. uhapšen i optužen za saučesništvo pri silovanju za samo dva od mnogih maloletničkih brakova koje je sklopio. Pet godina kasnije, osuđen je na doživotnu robiju plus dvadeset godina. Preko brata Lajla, biskupa u FLDS, Džefs je sproveo odabir vernika među pastvom. Niz bizarnih pitanja lične prirode je postavljen svim članovima FLDS, a iz odgovora je utvrđeno ko su pravoverni; njih su primili u Ujedinjeni stroj (UO), elitnu organizaciju unutar sekte. One koji se nisu kvalifikovali za UO sekta je odvojila od porodice i grupno ih udomila kao „siročiće“ dok se ne budu pokajali.

Vozim kroz Šort Krik dok me Alisa prati preko blutut zvučnika iz Ajdaha gde danas studira. Prati svaki moj korak preko Google Maps, i vodi me kroz grad u kom je odrasla sa majkom, tri starija brata, i ocem pre nego što su ga izbacili iz kulta. Usmerava me ka lokacijama na kojima je kasnije živela: kuća njenog očuha Džima Džesopa, a zatim trula zgrada prepuna bubašvaba koju su ona i mama delile sa još dvadesetak rođaka i poznanika pošto ih je Džefs eliminisao u odabiru vernika. Prolazim pored mlekare, zoo vrta, parka, nekadašnje klinike za porodilje, zatvorene srednje škole sagrađene na nepečenim ciglama, i tako dalje. Najzad stižem do ugla Ulice Kenjon i Avenije Džesop, gde se nalazi groblje beba.

fotografije: Molly Oswaks

Groblje nije lako uočiti. Ne postoji nikakav znak, a od ulice ga odvaja samo slabašna bela drvena ograda. Na placu sa severne strane nalazi se veličanstvena kuća od crvenih cigala, sedište Plana zajedničkog nastojanja (UEP), crkvenog fonda koji kontroliše država Juta od kako je Džefs bio osuđen. Na severozapadu, metalna kapija nalik seoskoj visi na labavim šarkama. Na samom groblju, ispod ispucale suve zemlje obrasle u korov, leže ostaci stotina beba i tek nešto starije dece; nisu svi grobovi obeleženi. Mnogi od malih pokojnika su poživeli tek po dan-dva, po par nedelja ili godina. Neki od kvalitetnijih nadgrobnih spomenika sadrže, pored imena i datuma, natpise tipa „Mila mala devojčica“, „naš sin,“ i „drago rajsko dete“. Na nekima se nalaze otisci majušnih dlanova i stopala.

Najraniji datumi su iz pedesetih godina prošlog veka, ali možda ima i starijih – mnogi grobovi su neobeleženi. Najnoviji dečiji grob je iz 2010.; Voren je iz zatvora dekretom zabranio seks još 2011, tako da se od tada nije rodilo mnogo dece. (Tih par novorođenih su potekli iz institucionalizovanog silovanja koje u ime kulta sprovode nosioci semena.) Na nekim od grobova bez datuma stoje natpisi „Beba Kit“ ili „Beba Bejtmenovih“ ili „Kukova beba“; prazna mesta ostavljena su za godine rođenja i smrti.

Jednostavan odgovor na pitanje zašto je ova zajednica poligamista sahranila toliko dece bi glasio „incest“, kažu stanovnici. Skoro svi su u nekoj rodbinskoj vezi sa svima ostalima, a pre Vorenovog hapšenja i zabrane sklapanja brakova, većina muškaraca i žena sparivani su tako da se što bolje očuvaju određene nasledne karakteristike. Sestre bi kolektivno udavali za istog čoveka. Braća iz jedne porodice bi ženila sestre iz druge da bi im potomstvo bilo u dvostrukom srodstvu.Sekta je zatvorena za strance, tako da je raznovrsnost genetskog materijala sve manja i manja.

FLDS su osnovale mormonske porodice sa krajem devetnaestog veka. Prvih par decenija su privlačili nove članove namerne da nastave sa poligamijom koju je LDS zabranila, i tako diversifikovali nasledni materijal do sredine dvadesetog veka. Ipak, Vorenov otac Rulon Džefs je pooštrio kriterijume i uspostavio plansko selektivno razmnožavanje. Jedini rezultat ove amaterske eugenike bio je specifičan genetski poremećaj – deficijencija fumaraze (FD), neformalno poznat kao poligamni Daunov sindrom. U pitanju je autosomalni recesivni poremećaj metabolizma, što znači da se javlja samo ako mutirani alel nose oba roditelja. Žrtve ovog naslednog oboljenja pate od epileptičnih napada, deformacija lica, i teške mentalne retardacije (IQ oko 25). Ako ovi simptomi prođu neprimećeno, jednostavan test detektuje višak fumarne kiseline u mokraći. Do devedesetih godina prošlog veka, u celom svetu bilo je samo 13 zabeleženih slučajeva FD. Ali do 2006., Dr Teodor Tarbi iz Arizone otkrio je bar dvadesetoro dece iz Šort Krika koja pate od ovog poremećaja, navrlo malom prostoru.

O tome se ne priča; mislim da ljude ovde i ne zanima u kom su stepenu srodstva.

Deficijencija fumaraze, koliko god bila senzacionalna, nije jedini genetski poremećaj uočen u ovoj zajednici. Anonimni pripadnik FLDS opisuje kako živi brinući o deci celodnevno. Najstariji sin mu je umro kao desetogodišnjak, pre šest godina. Zatim su mu se rodile trojke, od kojih je jedan umro u kolevci. Ta dvojica, plus peti i najmlađi sin, boluju od retkog neurološkog poremećaja sa kojim se rađaju sva muška deca u ovoj porodici . X-hromozomnu hidrocefaliju karakteriše abnormalno sakupljanje likvora u mozgu, kočenje mišića, krivljenje palca na rukama, i nesposobnost govora. Ovo nasledno oboljenje prenose žene, ali simptome manifestuju muškarci. „Odgovornost staranja o tolikom broju dece čovek može ili da prihvati“ kaže naš sagovornik „ili da pusti da ga uništi.“ Žena mu je nedavno preminula od šloga. Iako svesni velike verovatnoće da će im potomci razviti ovaj ili slične genetske probleme, FDLS parovi ipak žele decu. Po njima, brojno potomstvo je blagoslov koliko i odgovornost.

Tu su i manje smrtonosni nasledni faktori. Najčešći defektikod dece bliskih rođaka su zečja usna, rascep nepca, krivo stopalo, i oštećenja srčanih zalizaka. U poređenju sa širom populacijom, ovi poremećaji su nesrazmerno česti u Šort Kriku. Mnogi od naših sagovornika smatraju da su bolesna deca mali anđeli koje Bog šalje FLDS zajednici. Izuzetno posvećeno brinu o deci, jer veruju da je sve u ovozemaljskom životu samo test pred ulazak u carsko nebesko – a briga o svoj deci Svevišnjeg je deo tog testa.

Dona Blek Bistlin, Alisina strina, je iz prve ruke videla kakve patnje trpe deca bliskih srodnika. Dve od njenih sestara udale su se za muškarce sa kojima su delile dedu – sinove druge žene njihovog oca, koja je ujedno rođena sestra njihove majke. Jedan od njene braće oženio je unuku očeve sestre. „Moj otac i njena baba bili su rođeni brat i sestra“, objašnjava Dona jer mi na licu vidi koliko teško pratim sve to. „I nije ona jedina; tri njene sestre udale su se za trojicu moje braće. Četvrta njena sestra udala se za mog polubrata, sa kojim isto delim krv jer su nam mame bile sestre.“ Donin muž je brat muža njene starije sestre, „ali samo su napola braća, znači nisam sa njim u krvnom srodstvu; on je bio od najmlađe majke, koja je sa nama samo preko braka u srodstvu, a muž od moje sestre je stariji brat, a njegova mama i moja baba su rođene sestre.“

„Kako to sve držite u glavi?“ pitam se naglas.

„Pa eto, kad se mnogo toga već… Mislim, ćerka od moje sestre je imala zečiju usnu; to joj je bilo prvo dete, imala je i zečiju usnu i rascep nepca, zato što je od Džesopovih, a Džesopovi nose taj gen. Rodila je i jedno ćopavo, a mislim da je pola njenih beba imalo problema sa plućima, zato što je s mužem bila tako bliska rođaka.“

„Ume nekad da bude i gadno, kao kad ujak oženi svoju nećaku.“

Sin Donine mlađe sestre ima oba kriva stopala. I ta sestra je deci prenela respiratorne probleme, „sve zbog krvi. O tome se ovde ne priča; mislim da ljude i ne zanima u kom su stepenu srodstva.“ Bar ne dok se venčaju i naprave decu, dodaje.

Sve ovo dodatno komplikuje raskol između FLDS i nove grupe poligamista koji su se otcepili i preselili u Sentenijal Park, mesto u Arizoni nedaleko of Šort Krika. Ova podela se desila kad je Dona bila mala. „Zvali su se Drugi čuvari, a mi smo bili Priv čuvari; nismo smeli da se igramo sa decom iz njihove grupe –bili su zli jer su nas ostavili“, objašnjava ona. Donin najstariji sin je sad u vezi sa ženom iz Sentenijal Parka, a nedavno su otkrili da su u daljem srodstvu. „Nikog to ne sprečava,“ kaže Dona. „Ume nekad da bude i gadno, kao kad ujak oženi svoju nećaku. Moja najstarija, sad joj je osamnaesta, bila je sa nekim od mojih rođaka, a oni su i njoj rođaci, drugo koleno, nama je to bilo fuj, odvratno.“

U Arizoni, nekih osam milja jugoistočno od Šort Krika, je naselje Kejn Beds u kom živi Ros Lebaron Junior, potomak još jedne poligamne sekte – nezavisne od FLDS ali vrlo slične – po imenu Crkva prvorođenih konačnog vremena. On deli prezime i ne baš daleku rodbinsku vezu sa Lebaron grupom iz Čivave u Meksiku. Lebarona Juniora njegova tri sina optužuju da je napravio četiri deteta njihovoj sestri, svojoj ćerki, za šta tvrde da imaju DNK dokaze. Peto dete, kažu oni, joj je napravio njihov stariji brat Vejn Lebaron (koji je u vreme navodnog incestuoznog začeća bio u braku sa rođakom Done Blek Bistlajn). Svi oni žive na slobodi u okolini Kejn Bedsa. Ros Lebaron Junior je nedavno preko interneta izrazio podršku porodici Bandi u Oregonu, kao i jedinom preminulom u njihovoj pobuni, Lavoju Finikumu.

Bio je tu jedan što je oženio dve devojčice, i hteli su da ga kazne što im je napravio decu

„Jel’ znaš šta je to špric za ćurku?“ pita me Dona.

Kažem da nisam sigurna, zavisi od konteksta.

„Bio je tu jedan što je oženio dve devojčice, i hteli su da ga kazne što im je napravio decu, ali on je rekao „Nisam opštio sa njima – oplodio sam ih špricom za ćurku.“ Dona kaže da većina ljudi misli da je situacija u Kejn Bedsu opet bio neki „špric“, ali ona se ne slaže. „Mislim da je tu bilo, znaš, onoga.“ Seksa?

„’Nisam je ni pipnuo, ja to sve špricom’ ponavlja podrugljivo i prevrće očima. „Mislim, stvarno, kao da to nije dovoljno gadno.“ I silovanje stranim telom se ipak vodi kao silovanje, podsećam ja, iako obe to već znamo.

Zaključak iz svega ovoga je da su incestuozni brakovi u poligamnim sektama na granici Jute i Arizone toliko česti i toliko utemeljeni kao tradicija da je priče o njima nemoguće razdvojiti od samih zajednica. Svi znaju šta se radi, malo ko o tome želi da priča, sve se to prosto… odvija. Što nas vraća na groblje za bebe.

Odrasli žitelji Šort Krika, kako pripadnici FLDS tako i oni izopšteni iz kulta, deluju fizički sposobno i zdravo. Samo su deca nesrazmerno često hendikepirana za jedan mali grad. Neki misle da je prosto potrebno nekoliko generacija da određene recesivne genetske karakteristike izađu na videlo. Džonatan Tarner, profesor sociologije na Univerzitetu Kalifornija u Riversajdu upravo tu tvrdnju izneo je u tekstu koji je 2008. objavio ABC. „U startu je tu bilo dosta raznovrsnih gena, što znači da su mogli jedno duže vreme da žive tako u tom zatvorenom krugu pre nego što bi efekti postali vidljivi.“

Toliko se dece rodilo deformisano – zečje usne, srčani zalisci – da su… svi su očekivali da umru za godinu-dve.

Ron Robok (64) koga su 2002. godine izbacili iz FLDS pošto je više decenija radio u obezbeđenju Vorena i Rulona Džefsa, nudi drugačiji odgovor. „Toliko se dece tamo rodilo deformisano – zečje usne, srčani zalisci – da su… svi su očekivali da umru za godinu-dve. Mnogi roditelji nisu ni želeli da se staraju o toj deci, pa bi ih tako ostavili Tetka Marti na staranje. Marta je bila supruga Freda Džesopa, nekadašnjeg biskupa FLDS, koji je umro 2005. u devedeset četvrtoj godini, pošto ga je Voren Džefs vukao za sobom iz države u državu do te mere da su bivši članovi kulta tvrdili da je hteo tako da ha ubije. Kad se uporno vodi okolo bolesni starac kome je potrebna medicinska nega, to je pouzdan način da se izazove smrt bez direktnog ubistva, kažu oni.

„Tako su i decu ostavili, kao, hoćeš molim te da se postaraš za njih, mi ne možemo. Nemoj pogrešno da me razumeš, ali baš se postarao za njih. Ako ne on, onda Tetka Marta. A groblje je samo raslo.“

Arhivski zapisi Vorena Džefsa su uglavnom suvoparni, samo navode putovanja i sastanke, ali jedan od njih posebno sablasno zvuči. U pitanju je transkript objave koju je Voren izneo za ručkom sa porodicom svog pokojnog oca:

15. oktobar. 2002.: „Održaćemo pomen za bebu Natanijela Alreda u očevoj kući u tri popodne. Služba je u četiri popodne u Bejbilendu.“

U Ronovoj kuhinji jedemo domaći sos od paradajza i italijanske kobasice koje je spremila njegova supruga Geri – penzionisani terapeut iz Njujorka koju je na Zoosk! upoznao pre šest godina. Ona i ja mu postavljamo isto pitanje u glas: „Kako to misliš da se postarao za njih?

„Oduzeo im je život,“ kaže Ron. „Fred je upravljao grobljem, grobarima, celim tim poslom. Svaki neobeleženi grob je on hteo da ostane neobeležen.“

Pratite VICE na Facebooku, Twitteru i Instagramu

Link Izvora

Klikni za komentar

Odgovori

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Na Vrh