Dogovor potpisan između poslovodstva kompanije FAS i Samostalnog sindikata zaposlenih, tužan je dan za radništvo Srbije i pokazuje koliko su srpski radnici taoci politike istrošenih sindikata koje vlast godinama pomaže, favorizuje i aktivira po potrebi svoje politike.
Ono što je ponuđeno radnicima Fijata je ništa, a koji su ustupci takozvanog “reprezentativnog” Samostalnog sindikata i za koju cenu – videćemo, jer su razgovori i dogovori koji oni vode u ime radnika uvek tajni.
To nije ništa novo, ponavlja se već decenijama, i uvek na štetu radnika.
Za Udružene sindikate Srbije “Sloga najporazniji je pristanak tog sindikata da se kolektivnim ugovorom u ime radnika uzdržava od legitimnog i zakonskog prava na štrajk tokom naredne tri godine.
Oročiti radnike sindikalnim potpisom da u naredne tri godine ne štrajkuju za svoju egzistenciju, poraz su sindikalnih ideja, pobeda vlasti i dokaz njene moći da sindikate u Srbiji drži pod kontrolom.
Međutim, ovo je ujedno i “pirova pobeda” Vlade i premijerke Brnabić, koja je slično poput nekadašnje “gvozdene” britanske premijerke Margaret Tačer radila na tome da umanji moć sindikata, optuživši ih da štrajkovima podrivaju parlamentarnu demokratiju i ekonomski učinak, čiju smo matricu prepoznali i tokom štrajka u Fijatu, gde su ona i ministri apelovali na prekid štrajka pozivom na patriotizam i ljubav prema zemlji.
Za razliku od Britanije, Srbija je toliko zaostala, bedna i gladna, da pozivi na patriotizam i ovaj današnji čin neće zaustaviti narastajuće nezadovoljstvo i radničke štrajkove, i zasigurno je uvertira u dalja socijalna previranja koja su neizbežna, možda i radikalnija poučena ovim negativnim iskustvom još jedne amortizacije radničkog nezadovoljstva i prodaje sindikalnih ideja.