PULA – Transgeneracijski transfer potrebe za promenom, što je osnovno svojstvo ljudskog bića, tema je filma Nenada Puhovca „Generacija ’68“, koji će večeras biti prikazan na 63. Filmskom festivalu u Puli.
Ovaj dokumentarni film, svojevrsno priznanje o generaciji koja se borila za svoje ideale, publika u Beogradu mogla je pogledati na ovogodišnjem Beldoksu – Međunarodnom festivalu dokumentarnog filma.
„Na razgovoru u Domu omladine Beograda rekli smo da nismo imali nerealne ambicije, a danas je sve više nesrećnih ljudi koji žele biti slavni, koji žele biti na televiziji, žele svojih pet minuta, pa to rade pevajući, tetovirajuću se. Mi smo želeli jednostavne stvari. Ne kažem da je to bilo bolje, ali je bilo lakše“, rekao je Puhovac Tanjugu.
Film je određeno podsećanje ili možda upozorenje na to da je borba za bolje svojstvena ljudskom biću.
„Sama činjenica da ljudsko biće ima potrebu da se bori, mislim da je imanentno ljudima, a ja sam želeo kroz neke stvari da pokažem da je to imanentno mladima, jer oni nemaju šta da izgube i da se slobodnije izražavaju,“ navodi Puhovski.
Reditelj kaže da je film „Generacija ’68“ o ličnom osećaju tog vremena, sećanju koje bledi, a kao u svim sećanjima ostaju samo lepe stvari.
„Ostaje nešto što je slično onome što ostaje od prve jubavi. Pamtite samo najbolje karakteristike osobe u koju ste bili zaljubljeni, sve ostalo zaboravljate. Ostaje nežni osećaj ali ne te osobe, već vašeg vlastitog prepoznavanja ljubavi i činjenice da je to neki novi osećaj,“ romantično je objasnio Puhovski.
„Za nas je 1968. bila osećaj da prvi put možemo nešto promeniti u svetu kojem živimo, na taj način postati deo globalnog pokreta mladih ljudi, da se možemo suprotstaviti svojim roditeljima koji još uvek žive u Drugom svetskom ratu, a mi smo hteli gledati napred, čitav niz stvari koji ne pišu u udžbenicima istorije“, navodi autor filma šta je gledaocima želeo da prenese, pa makar parcijalno.
Puhovski smatra da ideali socijalne pravde, jednakosti, borbe protiv grubog kapitalizma, protiv rata ostaju, a da se menjaju stvari oko toga.
„Menja se pakovanje, ali kad nastane problem, kao pre nekoliko godina kada su banke počele gubiti novac, onda vidimo da je to onaj isti grubi kapitalizam onaj isti protiv kojeg smo se borili,“ kaže reditelj.
Dokumentovani materijal prati muzika koju za ovaj film potpisuje Rundek Cargo Trio, a napisati tu muziku, Darko Rundek kaže da nije bio lak posao, ali da je dobro urađen.
„Šezdesete i 1968. su mi uvek bile referenca, nešto što sam uvek tražio, nesto što pokazuje put u mojoj mladosti i imam neku intimnu vezu sa tim priodom“, kaže poznati muzičar.
„Ja nisam od onih koji su nostalgični prema mladosti. Ti ideali su još u meni, i nemam osećaj da sam ih iznevrio i da bih mogao nekome reći: ‘ha ha, samo ti sanjaj, život će te poklopiti’. Čini mi se da je ono što je u njima nasa zajednička nada i vera, to možemo prepoznati i u Isusu, i u Lenjinu, to je aspekt ljudskosti koji se svako malo ponovo eruptira“, rekao je Rundek Tanjugu.
