ZAGREB/BEOGRAD – Jedna zemlja koja blokira je skoro kao nijedna, a posebno ako je među onima koje nisu suviše moćne, ili koje – kao Hrvatska – imaju možda i neke specifične animozitete prema objektu njihovih politika, u ovom slučaju: prema Srbiji.
Tako za Tanjug komentariše hrvatsku „rampu“ za otvaranje poglavlja 26 u ponedeljak Briselu Dejan Jović, profesor Fakulteta političkih nauka u Zagrebu.
„Hrvatska je samo iskoristila mogućnosti koje joj daje sistem, po kome svaka zemlja-članica, prema sadašnjim pravilima, može – s razlogom ili čak i bez ikakva razloga – blokirati ulazak svake zemlje – kandidatkinje u Europsku uniju“, objašnjava Jović
Međutim, kako kaže, u stvarnosti blokada je slaba kad je izvodi samo jedna zemlja, pa Hrvatska, dodaje, ako želi da blokira pregovore, mora naći makar još jednog saveznika.
„Koliko sam informiran, ona je to pokušala i ovog puta. Ako se, osim Hrvatske, bilo koja druga zemlja-članica EU-a pridruži blokadi, to bi za Srbiju bio velik problem“, primećuje Jović.
On podseća da Hrvatska zna koliko je značajno da iza zahteva za blokadu stane veći broj zemalja, jer se i sama suočila sa blokadom Velike Britanije zbog „slučaja Gotovina“, pa je vodila političku borbu da se Britanije ne pridruži nijedna druga zemlja-članica.
Jović, međutim upozorava i na to da bi, ako u EU ne postoji volja za daljim proširenjem, mogla da se pojavi i „prećutna podrška“ onoj zemlji koja blokira.
„Sve ovisi o odnosima unutar EU, a ne toliko o samoj politici zemlje-kandidatkinje“, kaže profesor i dodaje da je ulazak u EU političko pitanje, a ne neko pravno ili neka tehnička procedura ispunjavanja upitnika ili zadovoljavanje kriterijuma.
Jer, ponavlja on, svaka zemlja mora dati saglasnost.
„Dakle, mora donijeti političku odluku“, tvrdi.
Istovremeno Srbija, smatra Jović, ukoliko želi da poveća broj prijatelja i smanji broj protivnika u Uniji mora odlučnije da se pozabavi zahtevima i molbama koje joj stižu od zemalja-članica EU-a.
On navodi da se lično seća da je pitanje udžbenika za decu koja su želela da pohađaju škole po posebnom programu, bilo postavljeno i u razgovorima predsednika Josipovića i Tadiča, dakle pre pet godina.
„Ako to pitanje nije dosad riješeno, to pokazuje sporost i neefikasnost više vlada u Srbiji. Pokazuje da postoji jedna linija u politici Srbije koja se može nazvati ‘lako ćemo’. Oslanjanje na Ameriku ili nekog drugog, možda može pomoći – ali samo ako se u potpunosti odradi domaća zadaća, posebno u pitanjima koja su stvarno lako rješiva“, smatra Jović.
On, inače, zastupa stanovište da je najjednostavnije za sve zemlje Balkana bilo da zajedno uđu u EU, čime bi se sadašnja atmosfera stvaranja novih frustracija i napetosti pretvorila u proces izgradnje mira i poverenja.
Foto/ Tanjug video
