BEOGRAD – Na devetom Međunarodnom festivalu dokumentarnog filma „Beldoks“ danas i sutra biće prikazan američko-ukrajinski film „Ruski detlić“, a u Beograd su tim povodom došli junak filma, Fedor Aleksandrovič – „radioaktivni čoveka“ iz Černobilja, i reditelj Čad Grasija.
Aleksandrovič je pre 30 godina, kada se u Černobilju dogodila najveća nukelarna katastrofa u istoriji, imao četiri godine.
On kaže da to nije bio samo potresan doživljaj za njega kao dete, već i šok kada je kasnije saznao pravu pozadinu:
„Za mene je bio šok da černobiljska katastrofa nije bila katastrofa već zločin, ali ljudi u to vreme nisu znali o tome. Ni u Aušvicu ljudi nisu znali šta ih čeka, nego su mislila da će ih lečiti od gripa.“
Fedor je umetnik iz Ukrajine, s radioaktivnim stroncijumom u kostima.
„Zna se da su od akutne radiokontaminacije stradale desetine hiljada ljudi, ali tek su kasnije stradali milioni, najviše u Belorusiji i Ukrajini. Primetio sam da moje dete ima zdravstvenih problema, što ima veze s kontaminacijom,“ kaže Aleksandrovič.
U filmu „Ruski detlić“, Aleksandrovič traga za odgovorima kako je i zašto došlo do eksplozije 26. aprila 1986. godine, vraća se u kontaminiranu zonu, i kako kaže, kroz svoju priču priča o ljudima koji su nastradali.
„Film je važan zato što doprinosi rasvetljavanju odnosa između Rusije i Ukrajine, jer Ukrajina je na neki način važna tehnička baza u Evropi, u kojoj se proizvode rakete i avioni, i važno je da Rusija nema pristup tome,“ poručuje Aleksandrovič.
Reditelj filma kaže za Tanjug da nije imao nikakav politički motiv kada je počeo snimanje, već da se taj kontekst sam nametnuo vremenom i razvojem prilika između Ukrajine i Rusije.
Radeći u pozorištu u Kijevu, Grasija je upoznao Aleksandroviča koji ga je upoznao s pričom o Černobilju na drugačiji način i koji ga je ubedio da bi trebalo istražiti da li je Černobilj zapravo bio tajno rusko oružje za kontrolisanje misli, kao što su Amerikanci verovali.
Želeo sam da napravim petominutni film u kojem bih objasnio ljudima istinu, ali sve se pretvorilo u neobičnu avanturu. Fedor je uvek govorio da će se sovjeti vratiti, da će biti rata i krvi, a ja sam mislio da je on ekscentrični umetnik, ali se ispostavilo da je u pravu“, rekao je on.
Kada je buknula revolucija sve su snimali, ali nismo planirali da snime film o politici ili istoriji, ili o duši Ukrajine ili budućnosti Evrope, ali o tome se zapravo radi u filmu, naveo je Grasija uz ocenu da publika pozitivno reaguje na film.
Film je prošle godine prikazan na brojnim svetskim festivalima dokumentarnog filma i osvojio je mnoštvo nagrada.
„Na pojedinim festivalima, naročito u početku, dok je bilo baš napeto između Ukrajine i Rusije, lokalni ruski kulturni centri bi slali ljude da protestuju nakon ili čak tokom projekcije i uzvikuju da je film američka propaganda usmerena protiv majke Rusije. Naš film je antisovjetski. Nije antiruski, jer je većina Rusa patila zbog ŠSR,“ objašnjava Grasija.
On kaže da je upravo Fedora odabrao da ispriča priču, jer kroz oči ozračenog umetnika koji i dalje pati zbog katastrofe i laži, možemo da vidimo ukrajinsku istoriju i teror:
„Priča njegove porodice je odraz Ukrajine. Generacija njegovih babe i dede su umrali od gladi, generacija Fedorovih roditelja bila je osuđena na težak rad u kampovima jer se protivila režimu, a onda su preživeli Černobilj, Fedor je proživeo Černobilj i sada revoluciju. A sada u filmu vidite da Fedoru i njegovom šestogodišnjem sinu preti tajna policija.“
Grasija kaže da „Ruski detlić“ zapravo poručuje da su duhovi sovjeta, još živi, i da nisu nestali s rušenjem Berlinskog zida i padom ŠSR.
„Duhovi Sovjetskog saveza su ostali, opasni su i moćni, i nisu samo živi u Rusiji, već i u Ukrajini i Evropi, a ti duhovi autoritarizma, diktature, totalitarizma počinju da nas proganjaju i u Americi,“ kaže Grasija i poručuje da se s duhovima moramo boriti unutar sebe, jer u suprotnom ćemo patiti, pa možda čak iskusiti i krvoproliće.

