Gradovi

Đurović: Hitno rešiti problem dece migranata

U Srbiji je trenutno od 3.500 do 4.000 migranata od koji je najmanje 800 dece koja su prepuštena sama sebi, na ulicama, parkovima i u blizini granice sa Mađarskom i to je nov problem sa kojima se Srbija suočava u migrantskoj krizi koji treba urgentno rešavati, izjavio je danas direktor Centra za zaštitu i pomoć tražiocima azila Radoš Ðurović.

BEOGRAD – U Srbiji je trenutno od 3.500 do 4.000 migranata, od koji je najmanje 800 dece koja su prepuštena sama sebi, na ulicama, parkovima i u blizini granice sa Mađarskom izjavio je danas direktor Centra za zaštitu i pomoć tražiocima azila Radoš Đurović.

To je nov problem sa kojima se Srbija suočava u migrantskoj krizi koji treba urgentno rešavati, rekao je Đurović na konferenciji za novinare.

Među decom, prema njegovim rečima, najviše je tinejdžera od 15 do 18 godina koji su zbunjeni, traumirani i razočarani i potrebno im je obezbediti odgovarajuću stalnu psihosocijalnu podršku i jači kontakt sa socijalnim službama. Među decom migrantima, trenutno ima i njih 70 bez pratnje.

Navodeći da je u blizini Subotice oko 1.600 migranata od kojih su 30 odsto deca, a oko 40 odsto čine porodice i da se njihov broj stalno povećava, Đurović je rekao da je situacija na granici sa Mađarskom sve teža jer su nadležni u toj državi preduzeli mere tako da je granica gotovo hermetički zatvorena, obezbeđuje je od 8.000 do 10.000 policajaca i vojnika i Srbija postaje „čep“ migracije iz koje nema izlaska.

„Ljudi dolaze, nema odliva, ali mi ne smemo da izgubimo kontrolu nad situacijom“, kaže Đurović.

Prema njegovim rečima, oko 20 dece migranata svakog dana pokušava da dobije potvrdu za azil, ali ih nadležni upućuju na prihvatne centre u Tutinu ili Sjenici i oni, budući da su u blizini Subotice i nameravaju da nastave putovanje iz Srbije, ostaju na ulicama i izloženi su krijumčarenju i raznim vrstama eksploatacije.

Najveći broj dece migranata ne traži azil, rekao je Đurović i naveo da je problem nedostatak ozbiljnog rada i posebne brige za decu migrante koji odluče da dođu u prihvatne centre.

„To su deca koja liče na odrasle. Oni su u kritičnim godinama, impulsivni, skloni nervozi, povodljivi“, kaže Đurović i dodaje da neki među njima kriju godine kako bi izbegli proceduru registrovanja, a dešava se i da oni koji zatraže azil dobijaju otkaz boravka.

Đurović je naveo da je rešavanje problema dece migranata sada prioritet i da postoje napori države, ali i propusti, ističući da je za njih bitno da budu u postupku dobijanja azila jer im to omogućava zdravstvenu zaštitu i uključivanje u obrazovni sistem.

Kako je rekao, u Srbiji ima još smeštajnih kapaciteta za migrante, ali da na vreme, pre zime, treba razmišljati i o novim kapacitetima, ljudskim resursima, finansijskim sredstvima i humanitarnoj pomoći s obzirom da se broj migranata stalno uvećava.

U prvih šest meseci ove godine, kako je naveo Đurović, kroz Srbiju je prošlo više od 150.000 migranata, do 1. jula njih 4.551 tražilo je azil, među kojima i 1.714 dece, dok je dece bez pratnje bilo 98 u azilnoj proceduri.

Đurović je naveo i da se maloletnici do 15 godina smeštaju u zavod za smeštaj omladine, a stariji maloletnici u centre za azil.

Prema njegovim rečima, trenutno je u Srbiji oko 2.000 migranata u centrima za azil, dok je oko 2.000 u parkovima, u blizini gradova i granice sa Mađarskom, a od ukupnog broja migranata u Srbiji njih od 300 do 500 spava u parku kod autobuske stanice u Beogradu.

Psiholog Jasna Stojanović rekla je da su među decom migrantima posebno ranjivi dečaci od 15 do 17 godina, a najviše ih je iz Avganistana, Pakistana i Afrike.

Ta deca, kako je navela, doživljavaju strašne stvari tokom pokušaja prelaska granica – tuku ih, puštaju na njih pse i prskaju sprejom.

„Postaju razočara i zbunjena. Ima i dece koja su se samopovređivala, kao i onih koji izjavljuju da bi bilo bolje da su umrli nego što su se našli u ovoj situaciji“, rekla je Stojanović navodeći da oni postaju laka meta za one koji žele da ih iskoriste.

Stojanović kaže da ta deca ne smeju da budu prepuštena sama sebi već im treba omogućiti stalnu psihološku podršku, kao i posebne programe namenje za one smeštene u centrima za azil.

Link Izvora

Klikni za komentar

Odgovori

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Na Vrh