Društvo

Latinica ili ћирилица

 

U državi u kojoj postoji solidan broj formalno nepismenih ljudi i još više funkcionalno nepismenih, možda je i apsurdno raspravljati o dilemi koje pismo treba da se koristi.
Svestan sam činjenice daleko već broj ljudi okupiran problemom šta se desilo u Zadruzi ili na Farmi, da li ima mladež ili ne. Ljudi su u dilemi na koji miting treba da se ode, miting ili kontramiting (pa u toj dilemi uglavnom ostanu kod kuće ukoliko baš “ne moraju” da odu) i mitinga koji treba da prikaže stav većine građana (ovaj ili onaj) odgledaju u “sažvakanoj” formi na nekoj televiziji ili snimku na kompjuteru. Prosečan građanin u stalnom problemu jer sa naslovnica tabloida stalno dobija duple poruke – da li treba da se uđe u NATO ili ne, da li se Evropska unija raspada ili ne.

Tako da je problem o kome ja već nekoliko dana “lupam glavu” verovatno beznačajan.

Ali, obzirom da živimo u vremenu i okruženju kada jedna susedna država uvodi nova slova u svoje pismo (Crna Gora), druga mora da promeni naziv svog maternjeg jezika (po logici stvari u Makedoniji će se govoriti severnomakedonskim jer je Makedonija ukinuta dekretom), u Hrvatskoj još uvek postoji dilema da li treba da se lome table ispisane ćirilicom…… Mislim da ipak ima logike da podelim svoju problem koji me opterećuje unazad nekoliko nedelja, usudih se da ovu dilemu podelim sa vama.

Kako je sve počelo –
Pre par nedelja sam jednom dobrom prijatelju dao „u ruke“ kraći tekst koji sam napisao. Pogledao ga i rekao “Ej, prebacio ovo u latinicu da se ne smaram ….”.
Bio sam šokiran. Osetio sam grč u stomaku, zausti da nešto kažem ali sam jednostavno ostao bez reči….Tajac. Osećao sam se ružno, tužno, besno, ni sada ne umem da opišem taj (ALI DEFINITIVNO NEPRIJATNI) osećaj….. Obzirom da se radi o osobi koju je moj dobar prijatelj iz mojih usta nije izašao ni krik ni psovka, apsolutno nikakav komentar. Okrenuo sam se, za par minuta u guglu prebacio tekst u latinično pismo i ćuteći odneo prijatelju.
Knedla u grlu stoji i danas pa me je inspirisalo da počnem sa analizom – šta me je toliko pogodilo u tom komentaru.

Više od 20 godina radim kao lek. Dobar deo vremena sam u obavezi da pišem istorija bolesti, izveštaje o izvršenom pregledu, otpusne liste… dopise …izveštaje…
Do ovog događaja nikada nisam razmišljao kojim pismom ću da to radim, radim to “po navici” uglavnom (mnogo češće) latinicom. Zašto?

Prvi odgovor (i opravdanje) koji mi se nametnuo –
Na početku moje profesionalne karijere su se koristile mehaničke “mašina za kucanje” koje su gotovo po pravilu bile sa latiničnim pismom (zbog dijagnoza na latinskom jeziku,naziva lekova koji su po pravilu na latinici). Tada mi se činilo da je prirodno da i ostatak tekst napišem latiničnim pismom. Gotovo po pravilu, po navici, zbog navedenog počeo sam da i tekstove koje pišem „rukom“ da pišem samo latinicom.

Nametnulo se sledeće logično pitanje – 
Tada sam morao da kucam na “latiničnoj mašini za kucanje” ali danas na kompjuteru imam na raspolaganju i ćirilični font, zašto jednostavno ne prebacim na ćirilični font?

Rođen sam i odrastao sam u nekoj državi koje više ne postoji, u državi u kojoj sam u školi učio srpsko-hrvatski, u državi gde u kojoj se pričalo o bratstvu i jedinstvu, u državi u kojoj su ćirilica i latinica bili ravnopravna pisma. Kasnije na fakultetu “zbog anatomije” gde sam “morao” da pišem latinske nazive latinica neprimetno je latinica postala pismo kojim sam dominantno pisao.

Nikada nisam obraćao pažnju da li je obrazac koji sam popunjavao na poslu odštampan ćiriličnim pismom. Bez problema sam u u prostoru ispred koga je ćirilicom pisalo ime i prezime latinicom piso podatke o pacijentu. Rubrika dijagnoza popunjena je šifra bolesti ko je po prirodi stvari na latinici, ali se sada posle situacija koju sam opisao na početku ozbiljno pitam zbog čega sam u rubrici nalaz i mišljenje i dalje pisao latinicu.

Analiza na slučajnom uzorku
Pokušao sam sa par kolega da prodiskutujemo ovu svoju dilemu i ponovo doživeo šok. Većina se deklarisla da pišu latinicom, ali me je zbunilo što su uglavnom moje pitanje doživeli kao provokaciju.
Na prosto pitanje lekarima da li istorija bolesti i svoje izveštaje pišete ćirilicom i latinicom gotovo da nisam dobio ni jednom direktan odgovor. Otpirlike na ovo pitanje su davani odgovori “u stranu” – nije bitno pismo bitno je da je dijagnoza tačna.
Na moj odgovor “Naravno o tome se ne diskutuje, verujem da se svi lekari trude da napišu izveštaj najbolje što umeju ali pitanje je prosto – Ćirilicom ili latinicom..?

Što su kolege pružala veći otpor da odgovore na konkretno pitanje, bio sam uvereniji da sam sasvim slučajno pogodio u centar jednog neprijatnog nesvesnog komplekasa.
Moram da priznam da sam dobio od pojedinih kolega i neke interesantne argumente u prilog da se piše čirilicom….Jedan kolega je prokomentarisao da nemci i francuzi otpusne liste pišu na svom jeziku i na svom pismu.

Formalno pravna regulativa.
Kada sam već ovoliko upao u dilemu – potražio sam odgovor u “pozitivnoj pravnoj regulativi”
Ustav Republike Srbije (http://www.ustavni.sud.rs/…/70-100028/ustav-republike-srbije )

Jezik i pismo
Član 10.
U Republici Srbiji u službenoj upotrebi su srpski jezik i ćiriličko pismo.
Službena upotreba drugih jezika i pisama uređuje se zakonom, na osnovu Ustava.“

Potražio sam i zakon koji definiše službenu upotrebu “drugih jezika i pisama” i našao samo.. ( https://www.paragraf.rs/…/zakon_o_sluzbenoj_upotrebi_jezika… )


OSNOVNE ODREDBE
Član 1
U Republici Srbiji u službenoj je upotrebi srpski jezik.
U Republici Srbiji u službenoj je upotrebi ćiriličko pismo, a latinično pismo na način utvrđen ovim zakonom.
Na područjima Republike Srbije na kojima žive pripadnici nacionalnih manjina u službenoj upotrebi su, istovremeno sa srpskim jezikom i jezici i pisma nacionalnih manjina, na način utvrđen ovim zakonom.“

Umesto zaključka
Ja solidno koristim i pišem i ćirilično i latinično pismo (bolje čitam, jer kao prosečni nišlija „kuburim sa pravopis“).
Pišem i pismom koje se koristi u Nemačkoj (bila je muka naučiti ono o umlaut, a umlaut… ali naučih nekako).

Kao mali sam pisao levom rukom, ali su me učitelj i roditelji naterali da pišem decnom rukom i danas levom rukom više ne umem da pišem.

Dakle ponoviću prosto pitanje.
Da li lekari medicinsku dokumentaciju treba da pišu ćirilicom ili latinicom?

др Драган Вукадиновић

Klikni za komentar

Odgovori

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *

Na Vrh